Originalno izdanje našeg razgovora sa Alenom Islamovićem (OVDJE možete pročitati slovensko izdanje).
ROCKER.SI: Godine 1980. ste se pridružili Divljih Jagodama kao basist, s kojima ste sljedeće godine snimili album Stakleni Hotel. Kako se sjećate ovih vremena četiri desetljeća kasnije?
ALEN ISLAMOVIĆ: To su bili moji prvi profesionalni koraci na estradi, sramežljivi, stidljivi. Tad nisam ni imao svoju vlastitu bas gitaru, pa sam je uvijek od nekog posuđivao, a još gore, bio sam ljevak, pa sam morao okretati žice na njoj, i uvijek bi se na svirci brzo „raštimavala“.
Kasnije sam skupio i nešto novaca i nešto pozajmio od porodice, pa sam sebi naručio pravu lijevu fender bas gitaru. Svirao sam je danonoćno. I ti moji dani druženja sa mojoj prvom lijevom bas gitarom bili su kratki, ukradena mi je ubrzo nakon, nekih par mjeseci. Plakao sam za njom kao malo dijete.
Kasnije sam sa prijateljima u Sarajevu napravio sebi bas gitaru. Magnete i sve ostale dijelove kupio sam vani u Njemačkoj, a drvo za gitaru smo koristili iz Bosne, bila je jako, jako teška al sve je to bio rock n roll. Pored sviranja bas gitare dobro sam došao i vokalno, kao pripomoć glavnom vokalu, pa smo na nekim gažama svirali AC/DC stvari i neke od Zepellina, ja sam to vokalno odrađivao.
ROCKER.SI: Nakon odlaska pjevača Jankovića zauzeli ste vokalne dužnosti i snimili pločo Motori (1982), koja također ima istoimenu pjesmu, za mnoge najveći grupin hit. Možete li nam otkriti zanimljivu prigodu iz vremena, kada ste snimili album? Kako je zapravo došlo do ovog hita?
ALEN ISLAMOVIĆ: To je sigurno daleko najbolji album Jagoda. U grupu je stigla moja nova svježina pisanja drugačijih tekstova; ‘Motori’, ‘Šejla’, ‘Šampioni’, ‘Sve iz inata’, ‘Divlji Zapad’, ‘Nasmiješi se’, ‘Dodirni me’. Tekstovi su se odlično uklapali u rifove, koje je Sead [Lipovača] proizvodio i donosio na probu. Sva trojica Nasko [Budimlić], ja i Sead radili smo na pjesmama do najsitnijih detalja, pozajmljivali iz svjetske rock muzike sve ono što smo mogli preokrenuti na Balkanu.
Jednom smo na probi ja i bubnjar Nasko svirali ‘Paranoid’ od grupe Black Sabbath i taj originalni bas je furao baš dobro. Tad se je pojavio i Sead, pa smo to udarali do besvijesti. Danas kad poslušaš ‘Motori’, oni zvuče kao ‘Paranoid‘, a tekst je druga priča. Ja sam imao punu svesku starih svojih stihova, pa smo to ko krojači sastavljali.
Energija na ploči mora izaći kad se grupno radi, jedan čovjek ne može sebi sve pripisivati na jednom albumu, kad je to nemoguće napraviti. Grupa Smak je fantazija, al nije to baš tako lako išlo bez Laze Ristovskog i previsokog vokala.
ROCKER.SI: I vaš sljedeći studio album Čarobnjaci (1983) nastao je u njemačkom Bad Homburgu, u Music Park Studiosu. Je li odluka vezana uz kvalitetu, da li ste bili u mogućnosti, da tamo bolje izvodite svoje ideje?
ALEN ISLAMOVIĆ: Nas je osjećao taj Njemački producent, uživao je sa nama raditi, meni je fantastično postavljao vokal u pjesmama. Mi smo to svirali čvrsto, al ipak on je tu davao producentsku toplinu u pjesmama, bili smo na trenutke i Zepellini i Bad Company i AC/DC. Pravio je od nas žestoki komercijalni band. Band koji treba puniti velike prostore, pa i sam nam je govorio, ako ne zaprijetimo Bijelom Dugmetu, od naše muzike neće biti ništa. Bili smo zapetama Dugmetu, samo je trebalo da nešto klikne, i da mi budemo vodeći YU hard rock band. Izgledali smo svjetski, svirali odlično, a, i bogami, pjevali.
ROCKER.SI: U vrijeme izdavanja Vatra (1985), potpisali ste ugovor o snimanju s Metal Mastersom. Sudeći prema informacijama na webu ugovor vam je omogućila ploča Čarobnjaci (1983), možete li nam reći više o tome? Je li ugovor uključivao snimanje više albuma?
ALEN ISLAMOVIĆ: Nama je bilo bitno napraviti taj prvi album na Engleskom. U njega smo ugradili sve one pjesme, koje su nam bile najbolje. Dali bi snimali drugi ili treći nije, nam bilo bitno, nego da napravimo dobar start. ‘Šejla’ je bila na tragu hita i svirali su je na BBC radiju.
ROCKER.SI: Vaša engleska ploča Wild Strawberries bila je izdana u 1986. godini. U suradnji s Aleksandrom Mežkom prilagođili ste neke vaše stare pjesme, a pored njih snimili ste i dvije novi ‘Fire On The Water’ i ‘Wild Boys’. Sjećate li se drugih pjesama koje ste snimili u to vrijeme, ali nisu završile u albumu?
ALEN ISLAMOVIĆ: Ne, to su bile te pjesme: ‘Ne želiš kraj’, ‘Ciganka’, ‘Šejla’, ‘Dodirni me’, ‘Motori’. Ta je produkcija bila dosta tvrđa od naših prijašnjih, jer imali smo posla sa Englezima.
ROCKER.SI: Ste u vrijeme kada ste bili član Divljih Jagoda snimili i koji koncertni album, koji još uvijek čeka na svoje izdavanje?
ALEN ISLAMOVIĆ: Nismo nikad ni pokušali snimati live album, ja sam imao veliku želju, da to uradimo, al eto nije mi se ostvarila. Današnje Jagode, ako žele veliki posao i velike koncerte, moraju sjesti i duboko razmislitu, tko bi tu bio, šta bi tko radio, kuda bi sve svirali i šta bi i gdje svirali.
Ja sam naučio sa Bijelim Dugmetom, šta znači biti na velikoj sceni. Jagode bi to mogle, al eto, ne da im se, ja bih rado svirao sa njima velike koncerte i festivale, al izgleda, da tu neko nema muda za takve stvari, ipak svima želim sve najbolje. Ja uživam i u svojim koncertima, i imam ih baš mnogo od velikih moto skupova, gradskih festivala, itd.. Ujedno pozivam sve one, da dodju i čuju, kako ja danas pjevam Divlje Jagode, sa albuma Motori, Čarobnjaci i Vatra.
ROCKER.SI: Zbog mnogih problema koji su pratili izdavanje engleskog albuma, vratili ste se kući i prihvatili drugi poziv Bregovića, i pridružili se Bijelom Dugmetu. Pitanje, ako je bila odluka prava, čini se neprikladnim?
ALEN ISLAMOVIĆ: Dali je to bilo prikladno ili ne, tad sam shvatio, da sam tražena roba na tržištu, i da mogu ostvariti neke svoje snove, ako ih nisam mogao ostvariti sa Jagodama, prilika je bila u Bijelom Dugmetu. Ja sam želio promjenu kod sebe, ja sam želio pokušati nešto drugačije pjevati, ja sam želio još korak dalje kao vokalni solista.
Ne treba meni niko pripisivati razaranje Jagoda, ja taj bend i danas nosim u sebi. Tamo sam ostavio i srce i dušu i sve najiskrenije tekstove, koje sam napisao. Da je bilo iskrenosti, Jagode bi i danas svirale sa mnom.
ROCKER.SI: Uz Bijelo Dugme snimili ste ploči Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo (1986) i Ćiribiribela (1988), a nakon toga fokusirali ste se na svoju solo karijeru. Kako se danas sjećate ovih dana?
ALEN ISLAMOVIĆ: Sa Dugmetom sam dodirnuo nebo i bio proglašavan bogom.Tako to ide kod njih, ili si gore na vrhu ili nemoj raditi ovaj posao. Kod njih iskrenost funkcionira i kod ljudi koji su vodili menagerske poslove grupe. Tu sve teče kao po traci, Brega [Goran Bregović] pritisne dugme, upali stroj i tvornica Yugo dinara počinje štampati. Svi su sretni i veseli, tko je pametan u nešto investira, tko je lud sve potroši na kurvarluk, gluposti i drogu.
Mirisao je rat 1989., imali smo velike probleme po prostorima bivših republika, moralo je negdje puknuti, ja sam odlučio da prekinem to ludilo i da tiho bez svađa između sebe odemo. Mislim, da je to bilo tad najbolje rješenje.
ROCKER.SI: Kakvi su osjećaji, kada vidite, da su vaše pjesme još uvijek dobro primljene?
ALEN ISLAMOVIĆ: Dugmetove pjesme su takve, neiznošene, nepoderive, možeš ih aranžirati kako hoćeš one i dalje truju nove generacije i sa Goranovim orkestrom. Čak ne mora biti ni muzike mogu ići same sa vokalom. Lijepo je nakon 40 godina rada biti na velikoj sceni i dirigovati generacijama od 19 do 70 godina.
ROCKER.SI: Vratimo se malo nazad k Divljim Jagodama, koje su u Sarajevu nedavno nastupile sa nekoliko bivšim članovima u čast 40. obljetnice, gdje sami niste nastupali. Jesu li neki sukobi još uvijek otvoreni?
ALEN ISLAMOVIĆ: Mene nitko nije ni zvao na to događanje. Tko želi sa mnom da radi, treba prvo i da razgovara. Sa mnom su istog mišljenja i bubnjar Nasko i basista Ćeha [Zlatan Ćehić]. Nas trojica smo htjeli napraviti to na drugačiji način, ali nema veze neka Jagode rade i nek im je sa srećom, ja na svojim koncertima slavim 40 godina i Jagoda i Bijelog Dugmeta.
ROCKER.SI: U 2013. godini objavili ste svoj najnoviji studijski album Alcatraz, da li planirate nešto novo?
ALEN ISLAMOVIĆ: Ne u brzo, polako to pripremam bit će kad blude. ‘Heroin’, ’30 kvadrata’, ‘Aida’ i ‘Lopov’, to su moje vodeće pjesme i u tom pravcu ću i ići.
ROCKER.SI: Da li imate poruku koju biste željeli da kažete našim sljedbenicima?
ALEN ISLAMOVIĆ: Ljubav samo ljubav neka vas vodi, rasizam, nacionalizam, mržnja prema drugima ne čini dobro nikom, al nažalost u našem prostoru tog još ima. Ja ne mogu sebe zamisliti, da bih mogao mrziti jednog Slovenca, Hrvata, Bosanca, Srbina, Crnogorca, Makedonca i Kosovara. To su moji veliki prijatelji, kojima želim još svirati i zabavljati ih. Ako mi neko sudi, da sam Jugonostalgičar, zato što vas volim, sve sa ovih prostora, e nek sam.
Volio sam vas i prije, volim danas i voljet ću vas i sura. Mnogo zdravlja svima, voli vas mnogo, Alen Islamović.
