Osamdesetih godina glazbeni festivali bili su važna okupljališta jugoslavenske rock i metal scene. Zaječarska gitarijada, ljubljanski Novi Rock, zagrebački Heavy Metal Open Air i sarajevski YU Heavy Metal Fest povezivali su bendove iz različitih dijelova Jugoslavije te mladim sastavima omogućavali da se predstave široj publici. Upravo na tradiciju takvih festivala nadovezao se i nedavni YOU Metal Festival (reportaža), koji je organizirao Nino Alić.
Među bendovima koji su obilježili tadašnju metal scenu bila je i Legija, zagrebački sastav osnovan 1984. godine. Već godinu dana kasnije u Stuttgartu je snimila demo, a nakon povratka u Zagreb povezala se s Oliverom Mandićem i potpisala ugovor s RTB-om. Godine 1986. objavljen je njezin istoimeni prvijenac, koji je danas tražen među kolekcionarima, a kasnije su uslijedili albumi Do pakla i natrag, Postoji samo jedan i Apokalipsa… sutra.
Uz nastupe slovenskog Sarcasma i bosansko-srpskog Bombardera, YOU Metal Festival ponudio je i nastup Enija Vučete, koji se s bendom Nož u leđa nakon mnogo godina vratio pjesmama Legije. S Vučetom smo nakon nastupa razgovarali o uspomenama na Legiju i reakcijama publike, ali i o mogućnosti da Legijine pjesme ponovno zazvuče uživo te o njegovu današnjem glazbenom stvaralaštvu.
Nakon više od 20 godina ponovno s pjesmama Legije
Enio pjesme Legije na pozornici nije pjevao već jako dugo, pa ga je prije nastupa najviše brinulo hoće li se još sjećati tekstova. No kada je izašao na pozornicu, sumnje su brzo nestale. Bio je zadovoljan i bendom Nož u leđa i reakcijom publike: “Moram priznati da pjesme Legije nisam pjevao već dosta godina. Najveća muka bila je hoću li se sjetiti tekstova. Dečki su bili super, skinuli su pjesme, dobro smo se zabavljali na bini, ljudi su bili odlični. Sve u svemu – odlično!”
Upravo je koncertna pozornica za njega i dalje bit glazbenog stvaralaštva: “Po mom mišljenju, vrhunac su upravo koncerti. Sve je lijepo, snimanje ploča, studio … Ali živa svirka je živa svirka. Još uvijek je volim najviše od svega.”
Četrdeset godina kasnije publika još uvijek zna pjesme
Nastup je imao posebno značenje i zbog reakcije publike. Legija je svoj prvi album objavila 1986. godine, a Enija je iznenadilo i dirnulo što četiri desetljeća kasnije ljudi još uvijek poznaju njihove pjesme, pogotovo s obzirom na to da je javna prisutnost benda praktički ne postoji: “Godine 1986. izdali smo svoj prvijenac. Tada nije bilo CD-ova, samo ploče i kasete. Stvarno je lijepo vidjeti da ljudi nakon 40 godina još uvijek znaju te pjesme. To te baš dirne. Kad nakon 40 godina vidiš da se ljudi uz tvoju glazbu zabavljaju kao nekad, osjećaj je stvarno fenomenalan. To ti ne mogu opisati!”
I sam nastup za njega je bio nešto drugačiji od onih iz prošlosti. U Legiji je, naime, imao dvostruku ulogu – pjevao je i svirao gitaru. Ovaj put nastupio je bez gitare te u šali priznao da mu je bilo neobično stajati na pozornici i ne znati što bi s rukama.
Povratak Legije malo je vjerojatan, ali njezine pjesme ostaju
Nastup je otvorio i pitanje je li riječ samo o jednokratnoj večeri ili bi mogao označiti početak povratka Legije. Vučeta je prema ponovnom okupljanju benda suzdržan. Legije već dugo nema, a neki od originalnih članova u međuvremenu su preminuli. Nedavno je primio i vijest o smrti bivšeg bubnjara.
Zato ne očekuje da bi Legija ponovno djelovala kao bend, ali njezine pjesme time nisu nestale. Sa svojim sadašnjim bendom Sage povremeno ih još uvijek izvode na dužim samostalnim koncertima: “Sumnjam da će Legija kao Legija još nešto raditi, a i Nino Alić vjerojatno će organizirati još neku priliku da se prisjetimo i drugih pjesama. Ne samo ovih koje sam danas pjevao.”
Foto: Nejc Zupančič
Album iz 1986. danas bi snimio ponovno
Razgovor se zatim detaljnije dotaknuo istoimenog prvijenca benda, koji je i dalje zanimljiv kolekcionarima. Enio nema konkretnih planova za novo vinilno izdanje, ali ima jasnu predodžbu kako bi takvom projektu pristupio kada bi do njega došlo. Stare bi pjesme najradije ponovno snimio i prilagodio današnjem zvuku: “Kad bih ga ponovno izdavao, vjerojatno bih ponovno snimio iste pjesme, možda u nešto modernijim aranžmanima. Godina 1986. imala je svoj zvuk, a 2026. ima svoj. Ako bih već nešto radio, cijeli bih album snimio ponovno, kako bi odgovarao današnjim zahtjevima heavy metala.”
Od Legije do benda Sage
Glazbenikova sadašnjost prije svega je povezana s bendom Sage. I on ostaje u okvirima metala, ali na nešto drugačiji način, s više progresivnih i simfonijskih elemenata te klavijaturama.
Eventualno stvaranje pod imenom Legija za njega je ipak znatno složenije. Kako objašnjava, bilo bi mu teško jednostavno “samo okupiti” nove glazbenike i nastaviti: “Ako bih s Legijom još nešto radio, vjerojatno bih to radio sam. Originalnih članova više nema među nama. Bilo bi mi čudno okupljati ljude koji ne razumiju početnu filozofiju benda. Možda nastane neki novi projekt … Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti.”
Jedina svijetla točka u tami
Na kraju razgovora Vučeta se od uspomena na Legiju i planova za budućnost okrenuo širem značenju glazbe. Upravo u njoj vidi nešto što čovjeku, uz obitelj, može donositi veselje: “U ovom mračnom svijetu jedino veselje koje čovjek, osim obitelji, još ima jest glazba. Slušajte glazbu, plešite, zabavljajte se. Sve je toliko crno da je glazba postala jedina svijetla točka. Okupimo se oko te točke i maknimo te crne oblake!”
Njegova završna misao bila je posvećena prije svega miru i svijesti o tome koliko je dragocjeno vrijeme koje imamo: “Kad si mlad, čini ti se da imaš još puno vremena. U mojim godinama shvatiš koliko je život zapravo kratak i koliko je lijepo biti na ovom planetu.”
Poruku večeri zato je zaključio jednostavno i u duhu događaja na kojem se nakon dugo vremena ponovno susreo s pjesmama svog nekadašnjeg benda: “Puno je ljepše doći na koncert nego držati pušku u rukama. To bi bila neka moja poruka!”